Miljenko i Dobrila: Upoznajte kaštelanskog Romea i Juliju

Svi znaju za 'Romea i Juliju' Williama Shakespearea, bezvremensku i tragičnu priču o dvoje mladih talijanskih ljubavnika. Njihova ljubav brane utjecajne obitelji iz kojih dolaze, Montagueovi i Capuletovi, te njihova priča naposljetku rezultira krvoprolićem. S praizvedbom 1597., Romeo i Julija brzo su postali jedna od najpopularnijih Shakespeareovih drama. I bez obzira gdje se danas nalazite u svijetu, nemoguće je ne znati za ovu poznatu priču, pogotovo jer je nebrojeno puta adaptirana za pozornicu, film, glazbu i operu. Danas ćemo vas pak namamiti s manje poznatom i domaćom pričom o hrvatskoj verziji Romea i Julije, pričom koja je inspirirala pisce, dramaturge, slikare, operne skladatelje i zabavne melodije. Danas vas dovodimo u Kaštela da otkrijete najpoznatiju ljubavnu legendu u Dalmaciji - Miljenka i Dobrilu.

Legenda o Miljenku i Dobrili odvija se u Kaštel Lukšiću, jednom od sedam pojedinačnih kaštelanskih naselja između Splita i Trogira. Poput Romea i Julije, Miljenko i Dobrila bili su mladi i zaljubljeni u inat njihovim obiteljima, što dovodi do tragičnog kraja.

Replace this text...

Naime, dvije trogirske plemićke obitelji Vitturi i Rosani posjedovale su krajem 17. stoljeća posjede i dvorce u Kaštel Lukšiću. Plemićka obitelj Vitturi imala je kćer Dobrilu, a plemićka obitelj Rušinić (Rosani) sina Miljenka. Miljenko i Dobrila zaljubili su se na prvi pogled, no sukob između njhovih obitelji ih je prisiljavao na tajnost. No ljubavnike to nije spriječilo da nađu način da se viđaju, ponajviše zahvaljujući sluškinji Antici. Ali kako većina onih koji se kriju na kraju bude uhvaćena, roditeljima Vitturi i Rosani nije trebalo dugo da saznaju za njihovu vezu. U nastojanju da ih razdvoji, Dobrila je stavljena pod strogi nadzor svoje majke, grofice Marije. U isto vrijeme Miljenko je prema savjetu odvjetnika poslan u Veneciju. Zabrinut da razdvojenost neće biti dovoljna, Dobrilin otac, grof Radoslav, znao je da mora poduzeti još ekstremnije mjere, dogovorivši Dobrilinu udaju za mnogo starijeg plemića Družimira. Grofica Demetria, Dobrilina teta, bila je protiv dogovorenog braka, smatrajući ga krajnje nepravednim.

 Miljenku je na kraju vojnik iz Kaštel Lukšića poslao poruku o vjenčanju, zbog čega se vratio kući. Miljenko je pokušao spriječiti vjenčanje dok su se njih dvoje spremali izreći zavjete pred župnikom don Mavrom i nekoliko začuđenih svatova. Dobrilin osvetoljubivi otac zatvorio je tada kćer u samostan svetog Nikole u Trogiru. Miljenko je bio neumoljiv u pokušaju da spasi Dobrilu, a izbio je i fizički obračun koji je rezultirao sukobom sa zakonom. Uz suglasnost Miljenkova oca, grofa Adalberta, Miljenko je prognan u franjevački samostan na otočiću Visovcu, koji se nalazi na rijeci Krki u blizini Šibenika.

Njegova izolacija nije bila tako loša jer je Miljenko tamo upoznao lokalnu seljanku Božicu, za koju se ispostavilo da je nekada davno bila Dobrilina dojilja. Miljenko je preko Božice poslao poruku svojoj voljenoj Dobrili, moleći je da pobjegne iz trogirskog samostana i nađe se s njim u blizini. Dobrila je uspjela pobjeći nakon što je uspješno prevarila starješinu samostana, opaticu Gertrudu, ali njena sloboda nije dugo trajala. Nakon što je pobjegla, Miljenka više nigdje nije bilo. Dobrila je u olujnoj noći lutala sama tražeći Miljenka. Naposljetku su je uhvatili 'hajduci' ili naoružani seljaci koje je grof Radoslav unajmio da ubiju Miljenka.

Nakon što je čuo za njihov plan, Mijenko je morao brzo djelovati i prerušio se u fratra kako bi zbunio hajduke da ostanu živi. No, pritom je zbunio i Dobrilu, pa je djevojka vjerovala da je Miljenko zapravo zaređen. Brzo je izgubila nadu u njihovo tajno vjenčanje na Visovcu. Grof Radoslav saznao je da mu je kći pobjegla iz samostana i morao je sprati sramotu svoje obitelji – i osvetiti se. Radoslav je tako pružio ruku pomirenja uvijek dobronamjernom Miljenkovu ocu grofu Adalbertu, nakon čega su poslali tri izaslanika na Visovac da nagovore Miljenka i Dobrilu da se vrate kući kako bi obavili svečano vjenčanje u Kaštel Lukšiću. Kaštelanski ljubavnici naivno su prihvatili ponudu roditelja.

Dobrilin otac, međutim, nije mogao naslutiti da mu kći živi kod plemićke obitelji Rušinić – niti da bi to značilo Miljenkovu pobjedu. Obuzet mržnjom Radoslav je reagirao. Svog je zeta ubio pred svojim dvorcem u Kaštel Lukšiću u noći njihova vjenčanja u ljeto 1690. godine. Kao i u mnogim ostalim ljubavnim tragedijama, Dobrila je nekoliko mjeseci kasnije umrla od slomljenog srca. Posljednja joj je želja bila da bude pokopana uz Miljenka u crkvi sv. Ivana u Rušincu. Danas se na crkvi nalazi nadgrobna ploča na kojoj piše: "Bog na pokoj dušama zaljubljenih".

Legenda o Miljenku i Dobrili prepričavala se kao tipična narodna priča na trgovima, rivama i ulicama za vrijeme blagdana i slavlja. No, priču je tek prvi zapisao trogirski vinogradar Marko Kažotić u svom romanu 'Miljenko i Dobrila' 1833. godine. U predgovoru Kažotić ističe da je za pisanje ovog romana preuzeo tradiciju od neimenovanog pisca, koji je pisao ilirskim ili hrvatskim jezikom, te naglašava da se priča do sada prenosila samo usmenom predajom. “Namjerio sam se na legendu bezimenog pisca, napisanu na ilirskom (hrvatskom) jeziku oko 1679. godine, prema kojoj sam se obvezao pripovijedati događaj.”

‘Miljenko i Dobrila’ je u Zadru objavljena na talijanskom jeziku, iako se smatra hrvatskim romantičarskim djelom. Prvi pokušaj prevođenja Kažotićeva romana započeo je hrvatski književnik i državnik Ivan Mažuranić, iako je Mažuranić preminuo prije nego je uspio završiti prijevod, ostavivši iza sebe 25 stranica. Danas se rukopis čuva u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Najveću popularnost roman je doživio u Dalmaciji kada je Kažotićev roman preveden na hrvatski jezik, zaslugom Bartula Matijace, učitelja iz Kaštel Lukšića. Prvu dramsku adaptaciju napisao je Matija Ban u dvije verzije: ‘Miljenko i Dobrila’ i ‘Smrt grofa Radoslava’.

Arturo Porlitz objavio je u Trstu lirsku dramu ‘Miljenko’. Libretist Antonio Ghislanzoni iz Padove i napuljski skladatelj Salvatore Strino stvorili su prvu operu 'Miljenko i Dobrila'. Milivoj Koludrović skladao je prvu hrvatsku operu ‘Miljenko i Dobrila’ koja je prvi put izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Godine 1968. čak je objavljen strip koji prikazuje dvoje ljubavnika! Mnogi hrvatski pjevači napisali su pjesme inspirirane kaštelanskim ljubavnicima u godinama koje su uslijedile, a spotovi su snimani na ovim povijesnim lokacijama Kaštel Lukšića. Dječji dom u Kaštel Lukšiću, koji se nalazi nedaleko od posljednjeg počivališta Miljenka i Dobrile, također nosi ime po zvjezdanim ljubavnicima.

Ljubavna veza Miljenka i Dobrile prožima Kaštela i danas, jer se kroz ovu tragičnu legendu naselje želi brendirati kao grad ljubavi i zaljubljenih. Tako Turistička zajednica Kaštela svakog ljeta organizira „Dane Miljenka i Dobrile“ pod sloganom „Kaštela – grad ljubavi i zaljubljenih“. Manifestaciju prati bogat program. 2022. godine, kada je Kaštel Lukšić slavio 540. obljetnicu osnutka, bogat program kroz manifestaciju Dani Miljenka i Dobrile predstavio je kulturno-povijesnu baštinu i lokalitete u kojima su živjele plemićke obitelji: kaštel obitelji Rušinić (Rosani) (oko 1482.), Crkva sv. Ivana Krstitelja u kojoj su pokopani Miljenko i Dobrila, dvorac Vitturi (oko 1487.) i stara crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (oko 1530.) u kojoj su se vjenčali Miljenko i Dobrila. Predstava 'Legenda o Miljenku i Dobrili' na ovim se prostorima odvija od 1953. godine, a od 2012. kontinuirano se održava niz programa posvećenih sjećanju na ovaj mladi par, uz koncerte najljepših ljubavnih pjesama, romantičnih filmova, čitanja najzanosnijih ljubavnih stihova, te brojne druge manifestacije.

Ljubavna priča Miljenka i Dobrile nastavlja se u Kaštelima, kao što i njihova ljubav živi vječno.