Jadranska nematerijalna baština: UNESCO čari Dalmacije

Hrvatska njeguje svoje običaje i kulturnu baštinu; nosi svoje tradicije u samoj srži. Budući da zemlja potječe iz prapovijesti, mnogi načini života, generacije i civilizacije izgradili su Hrvatsku koju danas slavimo. I upravo su te živopisne ostavštine stvorile temelje hrvatskih konvencija.

Hrvatske šarene karakteristike nisu prošle nezapaženo, s mnogim od svojih najdragocjenijih običaja označenih na UNESCO-ovom popisu nematerijalne kulturne baštine, uspostavljenom 2008. Naime, UNESCO koristi ovaj popis kako bi osigurao bolju zaštitu nematerijalne kulturne baštine širom svijeta, dok im donosi veću svijest. Nadalje, UNESCO vjeruje da je arhiviranje kulturne raznolikosti i kreativnog izražavanja ključno - i dok je hrvatska kulturna baština izvanredna, čarolija obale još više sjaji.

Upoznajte najbolju jadransku nematerijalnu baštinu

Mediteranska prehrana

Mediteranska prehrana uključena je na ovaj UNESCO-ov popis još 2013. godine, s Ciprom, Italijom, Španjolskom, Portugalom, Grčkom, Marokom i Hrvatskom kao zemljama koje poštuju ovaj skromni jelovnik. Visoko cijenjena mediteranska prehrana uključuje 'skup vještina, znanja, rituala, simbola i tradicija vezanih uz usjeve, žetvu, ribolov, stočarstvo, konzerviranje, preradu, kuhanje i posebno dijeljenje i konzumaciju hrane,' piše UNESCO.

 Nije iznenađenje da je jednostavnost hrvatske obalne kuhinje dio mediteranske prehrane, gdje domaće (i neke od najboljih svjetskih) maslinovo ulje, ekološki uzgojeno povrće i svježa jadranska riba udružuju snage kako bi stvorili nevjerojatne specijalitete koji slijede drevne recepte. No, ključni dio uspješne mediteranske prehrane je skromna gostoljubivost zemlje i iskren čin zajedničkog objedovanja; jednostavan zadatak koji obalni Hrvati znaju dobro obaviti, iako je praksa izgubljena među mnogim zapadnim zemljama danas.

Mediteranska prehrana je srž svih kulturnih svečanosti, dok se svakodnevno slavi na lokalnim tržnicama kroz opipljivu ponudu hrane i ljudsku povezanost kroz komunikaciju. Međutim, to je mnogo više od hrane koju konzumirate - to je način života.

Klapsko pjevanje u Dalmaciji

Klapsko pjevanje - jedini način da istinski razumijete dušu dalmatinskog naroda. I tek kada doživite ove a capella note koje izlaze iz grla pjevača, zaista ćete razumjeti.

Klapa (što se prevodi kao 'grupa prijatelja') je tradicionalno a cappella pjevanje na papiru, ali mnogo više kada se svjedoči uživo. Ova višeglasna pjevačka tradicija oživjela je sredinom 19. stoljeća dok su gradovi i sela na dalmatinskoj obali istraživali svoje glazbene identitete, naravno, ukorijenjene u vlastitim kulturama.

Upisano na ovaj UNESCO-ov popis još 2012. godine, umjetnost klapskog pjevanja zahvaljuje posebnoj glazbenoj strukturi koja miješa melodiju, harmoniju i duševne stihove u nezaboravne pjesme koje govore o zemlji. Od srčanih bolova do teškoća, klapske pjesme su dijagram za Dalmaciju koji naglašava njene običaje kroz poetske stihove i vesela refrene.

Klapski pjevači poznati su po tome što diraju vaše srce dok melodije ovjekovječuju svaku ljudsku emociju. S pjesmama koje se prenose s generacije na generaciju i pjevačkim skupinama formiranim s mladima i starima, ovo je jadranska nematerijalna baština u svom najboljem izdanju.

Suhozid

Tijekom vašeg jadranskog jedrenja, vjerojatno ćete primijetiti otoke ukrašene kamenjem oblikovanim u jedinstvene uzorke. Međutim, ove pažljivo postavljene ploče nisu sredstvo za dekor, već drevna građevinska tehnika zvana suhozid.

Naime, umjetnost suhozida uključuje pažljivo slaganje kamenja bez korištenja vezivnog sredstva, poput cementa. Suha zemlja se rijetko koristi. Završni proizvod, nazvan 'suhozid' (ili suhi zid), rezultira stabilnom strukturom, sve zahvaljujući načinu na koji su kamenje precizno postavljeno. Ova metoda također sprječava klizišta i poplave te se bori protiv erozije i dezertifikacije tla, u konačnici jačajući bioraznolikost i mikroklimatske uvjete poljoprivrede.

Pronađen uglavnom u ruralnim područjima i posebno strmim terenima, ova praksa se koristi na kućama, oko kuća, u vrtovima i vinogradima i svjedoči o metodama korištenim od prapovijesti, optimizirajući lokalne prirodne i ljudske resurse, koji se pokazuju ključnima i danas. Najprepoznatljiviji i najbolje očuvani primjer suhozida u Hrvatskoj je 'otok otisak prsta' - Baljenac, gdje 23,35 km suhozida ukrašava zemlju.

 Uključen od strane UNESCO-a 2018. godine, ovaj jedinstveni građevinski pristup obećava besprijekornu integraciju u postojeće okruženje.

Izrada čipke od agave

Umjetnost izrade čipke u Hrvatskoj upisana je na ovaj prestižni UNESCO-ov popis još 2009. godine, ali upravo je poznata hvarska čipka od agave koja je čini vrijednom jadranske nematerijalne baštine.

Ova specifična tehnika izrade čipke jedinstvena je ne samo zato što se nit prikuplja iz svježih listova agave, već ima izvanrednu povezanost s benediktinskim redovnicama u otočkom gradu koja datira iz 1664. godine.

Naime, potomci hvarskog pjesnika Hanibala Lucića donirali su njegovu rodnu kuću benediktinskim redovnicama kada su prvi put stigle na Hvar 1664. godine. Dok su redovnice značajno pridonijele obrazovanju na otoku upravljajući osnovnom školom iz samostana između 1826. i 1866. godine, obrazovanje nije bio njihov najveći dar.

Ove benediktinske redovnice iz Hvara najpoznatije su po svojim kreacijama čipke od agave, koje se izrađuju od 19. stoljeća i postale su simbol cijelog otoka. Samostan je i danas aktivan, gdje možete pronaći redovnice koje proizvode ove poznate hvarske suvenire!

Za križen

Uskrsni tjedan je snažan na otoku Hvaru, a sve je to zbog izuzetne procesije koja posjećuje šest gradova i sela u srcu otoka.

Naime, Za križen je procesija vjernika i članova bratovštine, predvođena jednim križonošom koji kreće noć prije Velikog petka (točno u 22 sata). Putovanje od 25 km osvijetljeno svijećama vodi kolonu kroz šest župnih crkava u Jelsi, Pitvama, Vrisniku, Vrbanju, Svirčima i Vrboskoj. Podržan molitvama i arhaičnim pjesmama, križonoša nosi križ od 12 kg tijekom cijelog noćnog putovanja do zore.

Najatraktivniji dio procesije događa se blizu kraja, kada križonoša sprinta duž jelsanske rive do glavnog trga grada oko 50 metara, dovodeći tradicionalno vjersko okupljanje do kraja oko 7 sati ujutro na Veliki petak. Procesija završava na istom mjestu gdje je započela - u Jelsi. Križonoša tada konačno odmara prije trosatnog obreda Velikog petka.

Ova procesija se održava više od 500 godina i traje 8 sati. Upisana je na UNESCO-ov popis 2009. godine kao jedan od najuzbudljivijih dijelova jadranske nematerijalne baštine.

Festa svetog Vlaha

3. veljače smatra se jednim od najvažnijih dana u povijesti Dubrovnika, jer je to dan kada slave svog zaštitnika, svetog Vlaha. Tako se Dan grada Dubrovnika održava svake godine 3. veljače u čast čovjeka koji je spasio poznati grad opasan zidinama od napada Mlečana!

Naime, sveti Vlaho spasio je Dubrovnik od planirane mletačke invazije 971. godine. Kao znak zahvalnosti, stanovnici Dubrovnika prihvatili su svetog Vlaha i proglasili ga svojim zaštitnikom i zaštitnikom, a Festa svetog Vlaha održava se svake godine od 972. godine.

Dio UNESCO-ove nematerijalne baštine od 2009. godine, svečanosti svetog Vlaha zapravo počinju dan prije, na dan Gospe od Kandelore, 2. veljače. Međutim, središnja proslava održava se 3. veljače, kada je poznati dubrovački Stradun ukrašen relikvijama sveca i tradicionalnim narodnim nošnjama, dok svečana procesija vodi do crkve svetog Vlaha. Događaj je obogaćen trombunjerima, koji nose povijesne puške na ramenima koje su nekada korištene za zastrašivanje neprijatelja.

Svečanost završava 7. veljače svečanom procesijom do Gorice, gdje se zastava svetog Vlaha spušta ispred njegove crkve. Festa svetog Vlaha proslavila je svoje 1050. izdanje 3. veljače 2022. godine.